55 milijuna građana EU-a sebi ne može priuštiti kvalitetan obrok svaki drugi dan

Europski parlament usvojio je danas izvješće o smanjenju bacanja hrane kojim poziva Europsku komisiju na ambiciozniji pristup u donošenju obvezujućih ciljeva za sve države članice EU-a u pogledu smanjenja bacanja hrane za 30% do 2025. godine i 50% do 2030. godine u odnosu na razinu iz 2014. godine. Izvjestitelj u sjeni Kluba zastupnika Zelenih/ESS-a Davor Škrlec na raspravi je podsjetio povjerenika za zdravlje i sigurnost hrane, Vytenisa Andriukaitisa, na nedavnu studiju Revizorskog suda koja pokazuje kako pored političke volje i rasprave o bacanju hrane Komisija nije uložila veći napor u rješavanje tog problema.

“Drago mi je čuti kako ćete zajedno s drugim povjerenicima predano raditi na tome i željno iščekujem trijalog Europskog parlamenta, Vijeća EU-a i Europske komisije kojim ćemo usuglasiti konačni prijedlog. Kao izvjestitelj u sjeni Kluba zastupnika Zelenih/ESS-a osigurao sam uvođenje obvezujućeg cilja za Europsku uniju o bacanju hrane i zanima me hoćete li u trijalogu pokazati predanost da stanete na stranu Europskog parlamenta i uvjerite države članice kako je rasipanje hrane gospodarski, društveni i ekološki problem. Za vrijeme pregovora morate biti svjesni kako toga dana 55 milijuna građana Europske unije sebi nije moglo priuštiti kvalitetan obrok, dok se godišnje 180 kilograma hrane po stanovniku baci na odlagališta. Pojedine države članice još su uvijek daleko od postizanja ciljeva koje smo definirali u paketu kružne ekonomije što se tiče smanjivanja otpada do 2030. godine. Naravno da teret trebaju preuzeti svi – političari, građani i gospodarstvenici. Kroz inovacije i tehnologiju omogućit ćemo smanjenje bacanja hrane, ali i da sama ambalaža ne završi na odlagalištima i u spalionicama jer u svijetu godišnje dva milijuna ljudi umire od posljedica spaljivanja otpada.“ – rekao je Škrlec.

Proizvoditi manje, hraniti više!

Već dugi niz godina grupacija Zelenih/ESS vodi borbu za sigurnost hrane, socijalnu pravdu, robusne ekosustave i protiv klimatskih promjena. Europski parlament je 16.5.2017. usvojio još jednu neobvezujuću odluku kojom se poziva na više ambicija u smanjenju rasipanja hrane, poboljšanju učinkovitosti resursa i sigurnosti hrane. Ona poziva na usklađenu definiciju rasipanja hrane unutar Unije i mjera potrebnih za postizanje ciljeva Unije o smanjenja rasipanja količine hrane od 30% do 2025. godine i 50% do 2030. godine u usporedbi s polaznom 2014. godinom.

Jeste li rekli “otpad“?

Oko 88 milijuna tona hrane gubi se u EU svake godine. To znači 173 kg potrošnje hrane po osobi i 170 tona emisije CO2 emitirane tijekom proizvodnje i zbrinjavanja potrošene hrane. To također znači i gubitak oskudnih resursa koji su potrebni za proizvodnju hrane, kao što su zemlja, tlo, voda, fosfor i energija. Ali otpad zapravo nije uvijek otpad. Ovo novo izvješće zahtijeva jasnu hijerarhiju: prvo, ako je “otpad” hrana još uvijek ispravna za konzumaciju, ljudi bi ju trebali koristiti. To se naziva prevencija. Zatim, ako nije ispravna za ljude, ali još uvijek je ispravna za životinje, trebala bi se koristiti u za prehranu životinja. Zatim, ako nije ispravna ni za ljude, ni za životinje, trebala bi otići na organsku reciklažu. Sljedeći korak je oporavak energije i posljednji, kada se ne može koristiti za bilo što drugo, treba ju klasificirati kao otpad. Samo tada.

Pronaći još siromašnih za hraniti ili riješiti siromaštvo?

Nitko ne sumnja u činjenicu da postoji ogromna neučinkovitost u sustavu. Pa zašto to još nije riješeno? Zato što se još uvijek raspravlja o nekim od uzroka: je li rasipanje hrane rezultat prekomjerne proizvodnje ili premale potrošnje, ili oboje? Oni koji vole vidjeti donacije hrane dobrotvornim organizacijama kao rješenje za rasipanje hrane i gladi očito propuštaju točku da ako postoje dobrotvorne organizacije, to je zato što postoji siromaštvo. Glad je samo rezultat toga. I sveobuhvatan politički odgovor na siromaštvo nije samo ublažavanje kroz donacije hrane, već više socijalne pravde i mira, a manje nejednakosti i nasilja. Štoviše, davanje “viška hrane” bankama hrane može se koristiti za opravdanje proizvodnje viška hrane umjesto usklađivanja ponude s potrebama.

Usklađivanje ponude hrane s potrebama

Znači, rasipamo hranu jer proizvodimo previše? U nedavnom posebnom izvješću o borbi protiv rasipanja hranom, Europski revizorski sud izričito spominje prekomjernu proizvodnju i politike koje mogu dovesti do toga. Doista, svi koraci trenutnog lanca hrane doprinose proizvodnji „otpada“, bilo da se radi o proizvodnji, transportu, skladištenju, obradi, maloprodaji ili kupnji od strane potrošača. Ovo izvješće naglašava potrebu da poljoprivredno-prehrambeni sektor pobliže planira proizvodnju s ciljem ograničavanja viškova hrane i pravednije plaće proizvođačima kako bi se povećala vrijednost proizvoda. To znači stvarnu reformu naše zajedničke poljoprivredne politike (CAP): zaustavimo degradaciju zemlje, biološke raznolikosti i oprašivanje i degradacije drugih prirodnih resursa!

Povezani članci