6 razloga za zabranu uzgoja GM biljaka u Europskoj uniji

U petak, 8. srpnja, Europska komisija će predati Stalnom odboru za biljke, životinje i hranu za životinje tri nacrta prijedloga usmjerenih na obnovu autorizacije za uzgoj tri GM kukuruzne sorte u EU, to su Monstantov zloglasni kukuruz Mon810 (otporan na kukuruzni moljac), Syngenta kukuruz BT11 (stvara Bacillus thuringiensis toksin koji šteti kukuruznom moljcu i otporan je na grupu herbicida), te Dupont kukuruz TC1507 (otporan na kukuruzni moljac i grupu herbicida).

U prethodnim godinama u Stalnom odboru još ni jedna rasprava o GMO uzgoju nije rezultirala time da značajna većina prihvati prijedlog za novu autorizaciju ili obnovu autorizacije za uzgoj GM biljaka. No, posljednje godine situacija se promijenila dolaskom tzv. ”opt-out” regulacije na snagu koja omogućava da zemlje članice zabrane uzgoj GM biljaka na svom teritoriju čak i ako je takav uzgoj odobren na razini EU-a; predviđeno je (i od biotehnološke industrije) kako će ovakva regulacija navesti zemlje članice koje su protiv GMO uzgoja na fleksibilniji pristup odlučivanja za prihvaćanje takvog uzgoja na razini EU-a. Ako zemlje članice odbiju uzgoj genetski modificiranih organizma na vlastitim usjevima, razlozi za takvu odluku neće samo nestati te bi se također trebale zalagati za istu zabranu na razini EU-a.

Bila bi velika pogreška ukoliko bi se obnovila autorizacija za ove GM biljke. Evo i zašto!

1. GRAĐANI EUROPSKE UNIJE NE ŽELE GMO

Posljednje istraživanje EU barometra za Biotehnologiju pokazuje kako većina građana EU odbacuje GMO. 54% građana EU smatra kako GMO nije siguran za njih i njihove obitelji (samo 30% vjeruje kako je siguran). Samo bi ovaj podatak trebao biti dovoljan za zabranu GMO u EU, kako sa usjeva tako i iz hrane. Građani imaju pravo odlučivati kakve će se tehnologije primjenjivati u njihovom društvu.

Razlika između zemalja je često isticana kao dobar razlog za potpunu zabranu GMO u EU: ”Ako neke zemlje žele GMO, neka ga koriste!” Ipak, ne postoji niti jedna država u EU s visokim postotkom građana koji su uvjereni kako su GM organizmi sigurni za njih za razliku od onih građana koji su nepovjerljivi. Čak i u Španjolskoj, gdje je smješteno 90% GM uzgoja čitave površine EU, 15% više građana želi uzgoj bez GMO za razliku od grupe koji su za takav uzgoj.

Europska komisija i države članice ne bi smjele zaboraviti kako je zadaća EU-a zaštititi okoliš i zdravlje svojih građana.

2. BIOTEHNOLOGIJA OMOGUĆAVA PRIVATIZACIJU ŽIVOTA

Transgenetika i suvremena biotehnologija omogućavaju izum i patentiranje velikog broja genetički modificiranih biljaka. Jasnije rečeno, to znači kako su genetički modificirane biljke koje se uzgajaju i obrađuju u poljima, njihovo sjeme, kao i konačni proizvod u pogledu prehrambenih proizvoda, patentirane i u posjedu divova poljoprivredne industrije kao što su Monsanto, Syngenta i Dupont. Na taj način, ne samo što se omogućava privatizacija prava na izbor i monopol nad samom prirodom od strane nekolicine globalnih poljoprivrednih kompanija, već i privatizacija hrane u svrhu ostvarivanja privatnih interesa i profiti, što predstavlja opasan trend u pogledu autonomije hrane.

Uz to, patentiranje takvih genetički modificiranih biljaka u skorijoj će budućnosti značiti više cijene i sve veću koncentraciju ionako visoko koncentrirane međunarodne trgovine. Također, na taj način ograničava se i buduće razmnožavanje biljaka i reprodukcija sjemena, čime se u izrazito nepovoljan položaj stavljaju mali poljoprivrednici i proizvođači.

3. SUŽIVOT GMO USJEVA I ONIH KOJI NE SADRŽANE GENETIČKI MODIFICIRANE ORGANIZME NIJE MOGUĆ

Za poljoprivrednike je ključno da mogu samostalno odlučiti žele li ili ne žele uzgajati genetički modificirane biljke. To je od posebne važnosti za poljoprivrednike koji uzgajaju organsku hranu (a koji predstavljaju važan i rastući sektor u Europskoj uniji), za koje bi “GMO zagađenje” značilo nemogućnost dobivanja potvrda i certifikata, odnosno nemogućnosti deklariranja i prodavanja svojih proizvoda kao onih organski uzgojenih.

Ono što treba posebno napomenuti je to kako se pelud ne može zaustaviti na granicama određenih polja, geografskih područja ili država. Činjenicu kako je nemoguće spriječiti i izbjeći miješanje gena genetički modificiranih i ne-genetički modificiranih biljaka iz iste porodice koje su uzgajane na istom geografskom području, znanstveno su uspjeli dokazati stručnjaci okupljeni u sklopu posebnog programa Europske unije. Bolje rečeno, to znači kako se uzgojem genetički modificiranog kukuruza na određenom području, „učinkovito“ sprječava organske i konvencionalne poljoprivrednike da uzgajaju negenetički modificiran kukuruz na tom istom geografskom području.

S jedne strane to je prije svega nepravedno, a s druge strane i potpuno ekonomski nerazborito, ukoliko se uzme u obzir kako Europska unija ima velike koristi što slovi kao protivnik genetički modificirane hrane te njeguje status distributera ne-genetički modificirane hrane u čitavom svijetu.

4. GMO KULTIVACIJA PODRAZUMIJEVA PESTICIDE U NAŠOJ OKOLINI

Tri genetski modificirana organizma predložena za ponovno odobrenje, proizvode svoj vlastiti pesticid (Bt toksin) protiv kukuruznog moljca. Stoga, nema potrebe za prskanjem istih, iako će i dalje biti izloženi insektima s obzirom da se pesticid konstantno nalazi unutar biljke, pa se tako i širi kroz cijeli ekosustav.

Organski uzgoj koristi Bt toksin, ali on nije uvijek u našem okuženju, što znači da se otpor na njega ne razvija. Ako su štetočine konstantno izložene Bt toksinu, posebno u monokulturama koje se često pojavljuju u industrijskoj poljoprivredi, tada će se otpornost na Bt toksin razviti, što će dovesti do beskorisnih GM usjeva, te će organske uzgajivače ostaviti bez metoda za borbu protiv štetočina. Dva genetski modificirana organizma koja se odnose na potencijalno ponovno odobrenje su također otporni na grupu herbicida (uključujući glufosinat), što znači da su stvoreni za korištenje u kombinaciji sa jednom ili više kemikalija. Dokazano je da uzgoj GM biljaka koje su otporne na herbicid povećava korištenje herbicida na globalnoj razini.

Dopuštanje uzgoja GM kukuruza u poljima na području Europske unije znači više kemijski opasnih proizvoda u našim tlima, zraku i vodama, u većem opsegu i dugoročno.

5. STVARAJU “SUPERKOROV KRIŽANJEM S DIVLJIM BILJKAMA”

Imamo dokaze o superkorovu koji potječe od genetski modificiranih biljaka otpornih na herbicid, križane sa svojim divljim srodnicima, što dovodi do stvaranja hibrida koji su također otporni na herbicide, tako da su za njihovu kontrolu korišteni jači i opasniji pesticidi. Jedan od ključnih argumenata za dopuštanje uzgoja genetski modificiranog kukuruza  u EU bio je nedostatak divljih autohtonih biljaka s kojima bi se moglo križati, s čime se smanjuje rizik protoka gena u divljem okruženju.

Sada postoje i dokazi da je teosint, predak kultiviranog kukuruza, prisutan u Španjolskoj od 2009.godine. Opće je poznato da  populacija teosinta može postati primatelj za transgenetički DNA, koji proizlazi iz genetski modificiranog kukuruza MON810, a koji se uzgaja u nekim regijama Španjolske gdje je teosint postao problem. Protok gena može doći i do teosinta, uzrokovajući proizvodnju Bt toksina, donoseći veću spremnost hibridima kukuruza i teosinta u odnosu na izvorne teosint biljke. To je scenarij koji nosi velike rizike za poljoprivrednike i okoliš.

Za početak, ovaj modificirani gen okreće teosinte u “superkorov” koji je mnogo otporniji nego njegova “prirodna” verzija, pa je stoga poljoprivrednicima puno teže njime upravljati.

6. POSTOJE ALTERNATIVE!

Navedene tri GMO biljne vrste u osnovi ne predstavljaju bilo kakvu prednost za potrošače: nisu zdravije, a niti cjenovno jeftinije. Unatoč  tvrdnji da poljoprivrednicima koji ih uzgajaju pružaju prednosti u vidu pojednostavljenja poljoprivredne prakse i običaja, i dalje je nepobitna činjenica kako dugoročno gledano GMO uništava plodnost tla i bioraznolikost.

Učinkovite zamjene korištenju herbicida postoje, a tijekom rasprave o reautorizaciji glifosata o njima je dugo bilo govora. One podrazumijevaju kombinacije mehaničkih, fizičkih i bioloških metoda – prvenstveno primijenjenih u organskoj poljoprivredi – primjerice, plodoredi, tehnike gnojenja, malčiranje, jednogodišni pomoćni usjevi ili međuusjevi, primjena plitkog zaoravanja, upotreba rotirajuće motike, termička obrada i slično.

Da bi se postigla optimalna zaštita kukuruza od kukuruznog moljca, najboljom se smatra tehnika dugih i primjerenih plodoreda, koja se smatra učinkovitijom od kemijskih pesticida. Prirodni insekticidi (kao npr. nemodificirani Bacillus thuringiensis) ili niskorizične prirodne supstance također mogu polučiti zadovoljavajuće rezultate.

Autor teksta: Greens/EFA

Povezani članci