Bitka s jednokratnom plastikom se zahuktava

Diljem svijeta podiže se svijest ljudi o nekorištenju plastičnih vrećica, ambalaža i drugih plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu.

Plastične vrećice su sveprisutne, no njihovi dani uskoro su odbrojeni. Kako svijest o njihovom negativnom učinku na okoliš kontinuirano raste (od same prijetnje okolišu do činjenice da nisu biorazgradive), sve više država djeluje sa ciljem ograničavanja njihove prisutnosti i njihovog korištenja.

Ukazivanje medija na problem plastičnog otpada također nije zanemarivo, što je vidljivo iz naslovnice prošlog broja časopisa National Geographic s naslovom Planet or plastic?. National Geographic je pokrenuo i istoimenu inicijativu sa svrhom podizanja svijesti o zagađenju okoliša plastikom te će u tu svrhu prestati omotavati svoj časopis u plastični omot.

Bitka s plastičnim otpadom traje već neko vrijeme. Bangladeš je 2002. godine postao prva zemlja koja je zabranila uporabu tankih plastičnih vrećica, nakon što je otkriveno da nagomilavanje plastičnih vrećica začepljuje sustave odvodnjavanja tijekom poplava. Od 2002. do sad, kroz skoro 20 godina, više je gradova i država uvelo slična ograničenja, uključujući uvođenje poreza na plastične vrećice ili slijedeći primjer Bangladeša – uvelo zabrane.

Osim plastičnih vrećica, bitka se nastavlja i s plastičnim slamkama, bocama, drugim predmetima za jednokratnu upotrebu i plastičnim ambalažama. Prikladnost za korištenje, kao i niska cijena plastike za jednokratnu upotrebu, nadilazi želju stvaranja sustava održivog načina života.

Tajvan           

Tajvanska vlada objavila je planove za postepeni prestanak uporabe plastičnih slamki, vrećica, plastičnih čaša te drugih potrepština i ambalaže do 2030. godine. Prema planu, do sljedeće godine lanci restorana brze prehrane više neće davati plastične slamke uz jelo gostima ako jedu unutar restorana. Do 2020. besplatne slamke trebale bi biti zabranjene u svim prehrambenim objektima, dok bi se do 2025. slamke uz jela za van trebale plaćati, a do 2030. trebalo bi doći do potpune zabrane korištenja plastičnih slamki.

Drugi plastični proizvodi također bi trebali proći kroz sličan proces prestanka korištenja. U slučaju da maloprodajne prodavaonice ispostavljaju račune za radne odore, kao što ih prema Hong Kong Free Press većina i čini, od 2020. više neće moći besplatno nuditi te proizvode. Iako postoji mogućnost zaobilaženja tog propisa na način da zaposlenici više ne nose ni ne kupuju radne odore kako bi prodavaonice i dalje mogle nastaviti prodavati plastične proizvode, ta će mogućnost u potpunosti biti eliminirana do 2030. kada bi se trebala uvesti zabrana tih proizvoda u potpunosti.

Ministar koji nadgleda provedbu ovog programa, Lai Ying-ying, naglašava da je on i više nego samo posao za Tajvansku Agenciju za zaštitu okoliša (Taiwanese Environmental Protection Agency – EPA). Radi se o inicijativi koja da bi bila uspješna, mora biti podržana od strane svih građana. To predstavlja veliki izazov, jer prema procjenama Agencije, prosječan Tajvančanin iskoristi više od 700 plastičnih vrećica godišnje.

Visoki ciljevi Europske unije

Europska unija nalazi se na sličnom putu sa ciljem da se u državama članicama ograniči korištenje jednokratne plastike kojoj prema riječima Fransa Timmermansa, prvog potpredsjednika Europske komisije, ”treba pet sekundi da se proizvede, koristi se pet minuta, a zatim joj treba 500 godina da se razgradi”.

Mnoge države članice EU-a imaju razne nacionalne planove usmjerene smanjenju potrošnje plastike i smanjenju stvaranja plastičnog otpada, no cilj EU inicijative jest postići da u Europi do 2030. sva plastična ambalaža ima mogućnost višestruke upotrebe i da se može reciklirati. Stoga je potrebno naći najbolji način djelovanja za postizanje toga cilja.

Prvi korak je ”procjena utjecaja”, čija je svrha određivanje najboljeg načina oporezivanja plastike za jednokratnu upotrebu. EU također želi smanjiti potrošnju plastičnih vrećica per capita godišnje s 90 na 40 komada do 2026. godine. Osim toga, želi omogućiti građanima lakši pristup neflaširanoj vodi u javnosti kako bi se na taj način smanjila potražnja za flaširanom vodom te poboljšati mogućnosti država članica da nadziru i smanje količinu ”morskog otpada” na plažama i u morskim lukama.

Sljedeći je korak prijedlog Europske komisije da se zabrani deset različitih vrsta plastike za jednokratnu upotrebu – uključujući pribor za jelo, slamke, štapiće za uši i tanjure. Smatra se da upravo te vrste plastike za jednokratnu upotrebu čine i do 70% morskog otpada.

Timmermans je izjavio kako je ”plastični otpad neporecivo veliki problem za koji da bi ga riješili, Europljani moraju djelovati zajedno jer otpad završava u zraku, u tlu, u oceanima, čak i našoj hrani”. Prijedlog Komisije bi primjenom raznih mjera trebao rezultirati smanjenjem broja plastičnih proizvoda u trgovinama koji bi trebali biti zabranjeni i zamijenjeni prihvatljivijim alternativama kako bi potrošači i dalje mogli koristiti svoje omiljene proizvode.

Na Ujedinjenu Kraljevinu, koja je u procesu izlaska iz Europske unije, mjere Komisije ne bi se trebale odnositi, no prema izvješću Mother Nature Networka, i u toj zemlji postoji značajan napor da se smanji upotreba plastičnih predmeta za jednokratnu upotrebu.

Djelomičan uspjeh afričkih država

Mnoge su se afričke zemlje uključile u proces ograničavanja korištenja plastičnih vrećica tijekom godina. Neke su od njih, poput Senegala, Gambije i Maroka, zabranile korištenje plastičnih vrećica dok su druge, poput Bocvane i Južnoafričke Republike, uvele naknade za njihovo korištenje.

Uspjeh tih napora varira od zemlje do zemlje, dapače u nekima od njih postoje i crna tržišta za plastične vrećice. Ideja plaćanja naknada za deblje plastične vrećice u Južnoafričkoj Republici doživjela je djelomičan (ne)uspjeh zbog preniskih cijena tih naknada koju su potrošači jednostavno uračunali u cijenu svoje kupovine. Za to vrijeme, Ruanda je zabilježila porast prometa plastičnih vrećica na crnom tržištu nakon zabrane uvedene 2008. godine, zbog čega su organizirane kontrole na granicma u svrhu potrage za zabranjenom robom.

Zbog možda i najdugovječnije borbe s plastičnim otpadom na afričkom kontinentu, Kenija je uvela najstrožu zabranu korištenja plastičnih vrećica u svijetu, u kolovozu 2017., s kaznama koje variraju od visokih novčanih pa čak i do kazni zatvora. Upravo te kazne predstavljaju najozbiljniji pokušaj zabrane korištenja plastičnih vrećica tijekom desetogodišnjih napora, no čak ni to nije spriječilo ilegalnu proizvodnju vrećica u zemlji.

Nespretno upravljanje zabranom korištenja plastike u Sjedinjenim Američkim Državama

U SAD-u postoji više izvora regulative za pitanje korištenja plastičnih vrećica što dovodi do nedosljednosti. Gradovi i njihovi okruzi mogli bi različito riješiti probleme korištenja plastičnih vrećica što u određenim situacijama može biti dosta zbunjujuće i dovesti do nesigurnosti. Da bi se takve situacije izbjegle, neke države poput Arizone i Floride, zabranile su donošenje bilo kakvih zabrana vezanih za korištenje plastičnih vrećica, dok su i druge države blizu takvom rješenju. Iako je na taj način eliminirana nesigurnost, nije zapravo riješen problem onečišćenja okoliša.

Čak i kad zabrane pojedinih saveznih država jesu na snazi, njihova implementacija sama po sebi ne mora značiti i rješenje problema. Kalifornija je 2016. zabranila uporabu plastičnih vrećica u trgovinama, maloprodajnim trgovinama s ljekarnama, tržnicama i prodavaonicama alkoholnih pića, no mjesnim je okruzima kod kojih je zabrana bila na snazi prije 1. siječnja 2015. dozvoljeno da donose svoju regulativu o tom pitanju čime su na neki način istisnule savezno zakonodavstvo. Međutim, razlike su se u bitnom svele na razliku cijene papirnate vrećice (iznosi 10 centi).

Zabrana drugih plastičnih proizvoda uzela je maha, no samo na lokalnoj razini. Primjerice, Seattle planira uvesti zabranu korištenja plastičnih slamki i drugog plastičnog posuđa u srpnju 2018., u svim objektima koji služe piće ili hranu (plastične vrećice zabranjene su od 2011.). Neki su prehrambeni objekti izbacili slamke iz uporabe još u 2017., kada su zabrane uvedene, dok su drugi poput CenturyLink Field i SaveCo Field počeli koristiti biorazgradive slamke još i prije uvođenja zabrane.

Prema članku Washington Posta, razni restorani u više američkih gradova obećali su ne koristiti plastične slamke uopće ili ih posluživati uz piće jedino ako ih kupci sami zatraže.

Kao što je vidljivo, ovaj globalan problem pokušava se riješiti na raznovrsne načine.

Izvor: Mother Nature Network

Povezani članci