Europska unija mora uvesti reda u tekstilnu industriju

Tekstilna industrija je drugi najveći zagađivač okoliša, odmah iza naftne industrije. U proizvodnji se koriste razna bojila i kemikalije koja zagađuju tlo i vodu, uključujući i pesticide koji se koriste pri proizvodnji pamuka (k tome treba još dodati kemikalije koje se koriste pri izradi sintetičkih materijala). Sve navedeno upućuje kako je tekstilna industrija jako štetna za okoliš.

Za proizvodnju u tekstilnoj industriji potrebno je koristiti puno prirodnih resursa. Primjerice, potrebno je 2,500 litara vode za proizvodnju jedne majice, dok par kožnih cipela zahtijeva 16 000 litara vode! Tekstilna industrija koristi neizmjerno puno hektara zemlje za proizvodnju sirovina i odgovorna je za otprilike 3% svjetske emisije CO2 te proizvodi značajne količine otpada u svakoj fazi proizvodnje. Svake godine u svijetu se proda otprilike 73 milijuna tona odjeće –  možete li zamisliti količinu prirodnih resursa koji se koriste da bi se zadovoljila potražnja za odjećom?

U nedostatku prirodnih resursa i energije Europa znatno ovisi o uvozu iz trećih zemalja čime globalno utječe na zagađenje zraka i vode, krčenje šuma, klimatske promjene i prisvajanje poljoprivrednih zemljišta od strane velikih multinacionalnih kompanija, tzv. land-grabbing.

U Europskoj uniji proizvodi se 12,2 milijuna tona tekstilnog otpada, od čega više od polovice odlazi na odlagališta ili se spaljuje. Kod odlaganja tekstila dolazi do otpuštanja metana, plina koji uzrokuje klimatske promjene i 20 puta je štetniji od emisija CO2. Kod spaljivanja tekstila dolazi do oslobađanja raznih toksičnih tvari u atmosferu kao što su dioksini, poznate kancerogene tvari.

Ovo nije samo uzaludno rasipanje prirodnih resursa i materijala, nego i propuštena prilika za stvaranje novih zelenih radnih mjesta u Europi. Dokazi ukazuju kako ponovna uporaba i recikliranje stvaraju nova radna mjesta i imaju pozitivan učinak na okoliš za razliku od spaljivanja i odlaganja tekstila. Trenutni politički okvir ne dopušta ovom sektoru da procvjeta. Primjerice, tekstil nije prepoznat u trenutnom zakonodavnom okviru o otpadu, što znači da ne postoje ciljevi za ponovnu uporabu i recikliranje tekstila širom Europe. Postavljanje ciljeva o recikliranju tekstila dovelo bi do toga da zemlje članice uvedu bolje strategije sakupljanja i sortiranja neiskorištenog tekstila, osiguravajući time da materijali koji se mogu ponovno iskoristiti imaju dulji životni vijek.

Novi prijedlog zakonodavniog paketa kružne ekonomije potpuno je zakazao što se tiče učinkovitosti resursa, uključujući dobrovoljne ciljeve za resursnu učinkovitost, što ima potencijal za stvaranje dva milijuna novih radnih mjesta. Nažalost, Europa će i dalje nastaviti ignorirati utjecaj čovjeka na ključne resurse poput zemlje i vode te neće uložiti napore u razmatranje određenih politika koje bi dovele do smanjenja negativnog utjecaja čovjeka na ključne resurse. Budući da će se cijena prirodnih resursa nastaviti mijenjati stvarajući time utjecaj na industriju i ljude, nedostatak strategije na tako važnom području velika je pogreška.

Ovog tjedna obilježava se treća godišnjica tragičnog događaja kada se u glavnom gradu Bangladeša urušila zgrada i tvornica odjeće Rana Plaza. Pridruži mi se, pridruži se Zelenima i nevladinim organizacijama u aktivnostima tijekom ovog tjedna – podigni svoj glas i reci jasno donosiocima odluka kako lanac opskrbe odjećom i kraj životnog vijeka tekstilnih proizvoda moraju učiniti ekološki prihvatljivim, sigurnim i održivim. Zelena ekonomija i zelena radna mjesta trebaju poticajni okvir, a jasno je kako se to ne može dogoditi bez donošenja učinkovitih zakona.

Povezani članci