Opasnosti pesticida neonikotinoida za pčele

Važnost pčela najbolje potkrepljuje podatak da pčele obave 80% oprašivanja biljaka od strane insekata. Vrijednost te “operacije” pčela na globalnom nivou procjenjuje se na najmanje 142 milijarde eura godišnje.

Godinama svjedočimo smanjenju populacije pčela. Naime, od 1850. godine istrijebljeno je 23 vrste pčela i osa koje oprašuju biljke. Razlog tog problema dugo je bio nepoznat i zbunjivao je znanstvenike koji su se bavili tim pitanjem. Čini se da je do njihove propasti došlo zbog promjene u načinu na koji se uzgajaju poljoprivredne kulture. Tijekom provođena istraživanja vezanih uz razloge smanjivanja populacije, primijećene su anomalije u ponašanju pčela. Uočena je dezorijentiranost zbog koje pčele nisu mogle pronaći svoju košnicu, prestale su “plesati” u košnici kako bi ostalim pčelama pokazale put prema nalazištu hrane te su se čak prestale brinuti za potomstvo. Zbog toga je došlo do opustošenja košnica, a pčele ličinke su ugibale od gladi.

Znanstvenici su zaključili da je vjerojatni razlog za takvo zbunjujuće ponašanje pčela pesticid koje se miješa u sredstvo za zaštitu biljaka i koji je baziran na neonikotinoidu. Sličnog sastava kao i nikotin u cigaretama, djeluje na pčele poput droge koje čak postaju “ovisne” i traže polja koja su tretirana tim pesticidom.

Pesticidi na bazi neonikotinoida pojavili su se početkom 1990-ih i od tada se njihova upotreba ubrzano povećavala. Zbog toga što je pesticid topljiv u vodi, vrlo lagano pronalazi put kroz korijen i širi se preko cijele biljke te na taj način štiti od biljnih insekata koji se hrane lišćem i drugim dijelovima biljke. Samo 5% pesticida “povuče” biljka koja se želi tretirati, a ostatak odlazi u okoliš i djeluje na njega iako on nije bio prvotna “meta” prilikom tretiranja. 2011. godine zabilježena je upotreba ovog pesticida na najmanje 79% polja u SAD-u. Walter Haefeker, predsjednik Europske udruge profesionalnih pčelara (EPBA) traži potpunu zabranu upotrebe tog pesticida u poljoprivredi uz objašnjenje da su ta sredstva nervni otrovi. 2008. godina je bila posebno teška te su u njoj zabilježeni neviđeni razmjeri ugibanja rodova pčela. Također, pesticid je pronalazio put u tlo i u podzemne vode pri čemu su stradavali i drugi insekti, a i ptice koje se hrane insektima su onda umirale od gladi.

Navedeno upućuje u vrlo jednostavno rješenje problema: zabranu klotianidina, imidakloprida i tiametoksam kako bi se spasila populacija pčela u Europi. Pesticid se tvornički miješa u pripremu sjemena, pa poljoprivrednik ni ne mora razmišljati o mjerama zaštite.  Do problema dolazi jer kemijska industrija predvođena njemačkim koncernom Bayer CropScience i švicarskim koncernom Syngenta ne dijeli isto mišljenje. Oni uporno tvrde kako njihov pesticid nije povezan s odumiranjem pčela, već je razlog tomu zlokobna grinja varroa destructor koja napada košnice te kako bi apsurd bio još veći nude novo kemijsko “rješenje” za ovaj problem.

Tijekom 2012. godine dvije studije visokog profila pokazale su da izloženost neonikotinoida u peludi i nektaru može imati ozbiljne posljedice na navigaciju i smrtnost pčela (Henry et al. 2012) te razvoj kolonija s maticom (Whitehorn et al. 2012). Kao odgovor na ovaj problem Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA), tijelo za regulatorni nadzor kemikalija koje se koriste u poljoprivredi, tražila je procjenu rizika za tri najkorištenija poljoprivredna pesticida na bazi neonikotinoida (klotianidin, imidakloprid i tiametoksam). Na temelju dostupnih rezultata EFSA preporuča moratorij o korištenju neonikotinoida pri tretiranju biljnih kultura. Moratorij je prihvaćen i proveden od strane Europske komisije krajem 2013. godine. Ipak, moratorij se ne odnosi na tretiranje svih poljoprivrednih kultura, poput uljane repice. U međuvremenu je populacija divljih oprašivača pod velikim pritiskom u cijeloj Europi, a zabrinjava i podatak da je broj insekata sada čak 37% niži od prirodnog nivoa.

Uz sve više dokaza koji idu u prilog potpunoj zabrani upotrebe pesticida na bazi neonikotinoida, potrebno je zauzeti jasan stav i riješiti ovaj gorući problem na najvišoj europskoj razini. Interesi poljoprivrednika i pčelara po ovom pitanju bi se trebali poklapati, jer čak 84% poljoprivredne proizvodnje u EU zavisi upravo od pčelara i divljih oprašivača. Međutim, usprkos tome, razni poljoprivredni lobiji, ali i mnoga udruženja poljoprivrednika i dalje pružaju jak otpor eventualnoj potpunoj zabrani neonikotinoida.

Izvor teksta: Greenpeace – The Environmental Risk of Neonicotinoid Pesticides

Povezani članci