Pet točaka po kojima Pariški sporazum o klimi postaje stvarnost

Povodom Dana planeta Zemlje, 22. travnja, u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku 165 zemalja potpisat će novi globalni sporazum o klimatskim promjenama donesen krajem prošle godine na summitu UN-a o klimatskim promjenama u Parizu (COP21). Dok su SAD i Kina već potvrdile kako će ratificirati Pariški sporazum u nadolazećim mjesecima, Europska unija i dalje odugovlači. Šest mjeseci nakon završetka summita u Parizu, grupacija Zelenih/ESS-a u Europskom palamentu, čiji je član zastupnik Davor Škrlec, predstavlja pet najvažnijih točaka po kojima bi klimatski sporazum konačno postao stvarnost.

1. Rana ratifikacija Pariškog sporazuma u Europskoj uniji

Kina i SAD najavile su kako namjeravaju ratificirati globalni klimatski sporazum iz Pariza u nadolazećim mjesecima, vjerojatno prije kraja 2016. godine. Europska unija je u Parizu bila dio koalicije država s visokim ambicijama gurajući ambiciozniji dogovor. Europska unija mora osigurati da države članice bez odlaganja zajednički i pojedinačno ratificiraju Pariški sporazum o klimi.

2. Smanjenje emisija u zračnom i pomorskom prometu

Da bi se postigao cilj zadržavanja temperature ispod 2°C i nastavilo s ciljem zadržavanja od 1,5°C, svi sektori gospodarstva trebaju doprinijeti smanjenju emisija. Organizacija međunarodnog civilnog zrakoplovstva (ICAO) obećala je do listopada ove godine dostaviti globalni tržišni mehanizam za rješavanje međunarodnog zrakoplovstva od 2021. godine. EU mora osigurati da plan ICAO-a bude u skladu s ciljevima Pariškog sporazuma. U nedostatku jednakog djelovanja unutar Međunarodne pomorske organizacije (IMO) europski sustav trgovanja emisijama (EU ETS) mora se proširiti tako da uključuje i brodove koji putuju na relaciji luka Europske unije.

3. Razmatranje postavljenih ciljeva do 2020. godine

Europska unija je na putu da uvelike prekorači cilj smanjenja stakleničkih plinova koji je zacrtala postići do 2020. godine. Prema službenim podacima Europske agencije za okoliš (EEA), Europska unija već je u 2015. godini smanjila emisije stakleničkih plinova za 23% u odnosu na razine iz 1990-ih. Stoga se ciljevi EU-a trebaju prilagoditi stvarnosti i obećanju kojim se obvezuje povećanje za 30% kada za to postoji međunarodni sporazum i usporedna akcija borbe protiv klimatskih promjena.

4. Konačni poziv za poboljšanje europskog sustava trgovanja emisijama

Trenutni prijedlog Europske komisije za 2030. godinu koji se tiče pregleda EU ETS-a nije čak niti na putu ostvarenja cilja smanjenja emisija od 80-95% do 2050. godine. Prijedlog se također uspješno ne hvata u koštac s prekoračenjem ciljeva za 2020. godinu.

5. Prestanak subvencioniranja fosilnih goriva

Javna potpora za fosilna goriva trenutno iznosi oko 300 milijardi eura godišnje, uključujući i državne potpore, subvencije, poreze i druge mjere. To se mora zaustaviti. Isti izvori financija mogu biti utrošeni na stvaranje održivih radnih mjesta u klimatski oblikovanom i resursno učinkovitom gospodarstvu kroz ulaganja u energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije.

Povezani članci