Što znači “BPA-free” na pakiranju hrane i zašto je Bisfenol A opasan za zdravlje?

Jeste li ikada čuli za endokrine disruptore? Ako jeste, onda ste vjerojatno čuli i za BPA, tzv. “Bisfenol A”, jedan od najpoznatijih svjetskih endokrinih disruptora. Ali ako nikad niste čuli za ovu kemikaliju koje nepovratno utječe na hormonalni sustav, čak i pri vrlo niskim dozama, osobito tijekom trudnoće i djetinjstva, nema načina da izbjegavate oznake “BPA-free” na pakiranjima hrane za najmlađe, što se čak koristi kao argument prilikom prodaje.

Od početka zlatnog doba masovne potrošnje, lakovi i premazi koji sadrže BPA obično su korišteni u unutrašnjosti limenki za hranu i piće, dok plastični artikli kao što su boce za piće, posuđe i posude za spremanje hrane također mogu sadržavati BPA. Prije nego što je postao široko primijenjen učvršćivač plastike u prehrambenoj industriji, otkriveno je da BPA djeluje poput umjetnog estrogena i čak je bio kandidat za uporabu kao lijek.

Drugim riječima: nešto što je gotovo završilo na tržištu kao lijek sa strogim kliničkim ispitivanjima, strogim podacima o nuspojavama i strogim farmakovigilancijskim[1] pravilima, uspjelo  je upasti u naše supermarkete i kuhinje bez prolaska kroz bilo kojeg od ova tri koraka iako se BPA nalazi u hrani i piću gdje dospijeva kroz kontakt ambalaže s hranom i pićem.

U lipnju 2017. Odbor država članica (MSC) Europske agencije za kemikalije (ECHA) jednoglasno je klasificirao BPA kao endokrinog disruptora, navodeći da je riječ o supstanci sa svojstvima endokrinih disruptora za koje postoji znanstveni dokaz mogućih ozbiljnih utjecaja na zdravlje ljudi i raspon eksperimentalnih učinaka koji predviđaju ozbiljne zdravstvene ishode koji su trajni i nepovratni.

Dakle, najlogičniji način djelovanja s takvom supstancom, kada ste zaduženi za zaštitu javnog zdravlja, jednostavno je zabrana u svim materijalima koji su u kontaktu s hranom. Na taj način možete biti sigurni da dojenčad, dijete, tinejdžer i što je najvažnije, fetus neće biti izloženi. To je ono što je Francuska učinila.

Iznenađujuće, Europska komisija nije predložila ovu mogućnost. Umjesto toga, uprava koja radi pod odgovornošću povjerenika Andriukaitisa zaduženog za zdravlje i sigurnost hrane nije uzela u obzir klasifikaciju ECHA-e, kao ni načelo opreza, i umjesto toga je odlučila predložiti takozvanu “granicu prenošenja” za Bisfenol A kod određenih materijala koji su u kontaktu s hranom, temeljeno na mišljenju Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) iz 2015. godine. Pa, poželimo sreću onima koji trebaju implementirati granicu budući da je vrlo teško odrediti koliko se Bisfenol A prenosi – što ovisi o konzistenciji hrane, temperaturi skladištenja i koliko često je hrana zagrijavana u spremniku. Kako točno treba mjeriti tu prenosivu razinu i primjenjivati limite?

Klub zastupnika Zelenih/ESS-a u Europskom parlamentu pokušao je prikupiti većinu kako bi se suprotstavili ovoj neprovedivoj mjeri temeljenoj na zastarjelim znanstvenim paradigmama. U ovom trenutku nisu uspjeli prikupiti većinu zbog nedostatka podrške konzervativaca, liberala i, iznenađujuće, čak i socijalista.

Ali bitka za ukidanje Bisfenola A daleko je od gubitka. Srećom, trenutni društveni trendovi su oni koje Zeleni desetljećima zagovaraju: zaokret prema kružnoj ekonomiji, bez otpada i bez otpada u moru. To zahtijeva pakiranja hrane koja ne postaju otpad.

Jednostavno ne želimo da se naša hrana nalazi u otrovnoj ambalaži. Ono što nam je potrebno je dugotrajan, višekratan i kemijski stabilan način čuvanja i konzerviranja hrane i pića. I, naravno, konzumacija lokalne hrane umjesto hrane koja dugo putuje iz udaljenih krajeva svijeta.

[1] Farmakovigilancija jest skup aktivnosti vezanih uz otkrivanje, procjenu, razumijevanje, prevenciju i postupanje u slučaju nuspojava lijekova kao i novih saznanja o škodljivosti primjene lijekova.

Izvor: Greens/EFA

 

Povezani članci