Bayer preuzima Monsanto – Dobro za posao, loše za nas!

Bayer je službeno objavio kako je Monsanto 14. rujna 2016. pristao na spajanje s njemačkim farmaceutskim divom, a sam dogovor još mora biti potvrđen od strane Opće uprave za tržišno natjecanje Europske komisije.

Njemačka farmaceutska i kemijska grupacija Bayer je objavila ponudu tešku 66 milijarde američkih dolara u gotovini za američku tvrtku Monsanto, vlasnika aktivnog sastojka glifosata u herbicidu Roundup, te ujedno i jedine genetski modificirane biljke trenutno ovlaštene za uzgoj u EU (kukuruz Mon 810). Nakon iscrpnih runda pregovora, ukoliko Bayer konačno preuzme Monsanto, taj novonastali monstruozni agrokemijski div držat će u svom vlasništvu 24% svjetskog tržišta pesticida te 29% svjetskog tržišta sjemenja, odnosno “vodeću integriranu poljoprivrednu platformu”. Tomu još slijedi i nedavno spajanje Dow Chemical i DuPont u SAD-u, te ponude od strane kineske ChemChina za švicarsku tvrtku Syngenta za koju se još čekaju potvrde.

Dok navedeni dogovori djeluju kao dobar posao sklopljen među tvrtkama, za potrošače ti isti dogovori predstavljaju potencijalnu katastrofu. Izuzev samog rizika tržišnog natjecanja koji predstavljaju, te shodno tome i utjecaja na cijene u poljoprivrednom sektoru, tu je i značajan ekološki rizik na što grupacija Zelenih upozorava već godinama. Iako je Monsanto već duže vrijeme najdraža meta aktivista (vidljivo po nizu međunarodnih marševa protiv Monsanta organiziranih 21. svibnja diljem svijeta), Bayer, čiji je tržišni udio u EU puno veći nego Monsantov, ima isti marketinški pristup: prodaja sjemena biljaka koje su “vrlo produktivne”, ali samo kada se koriste u kombinaciji s pesticidima i herbicidima koje također proizvode. Kao što je uostalom istaknuo i Bayerov izvršni direktor W. Baumann u izjavi za medije – “dugo poštujemo Monsantovo poslovanje i dijelimo istu viziju”.

Takve biljke mogu biti genetski modificirane ili dolaziti iz više-manje klasičnog uzgoja, ali ideja iza njih je jednaka: poljoprivrednici moraju kupiti novo sjeme svake godine, zajedno s odgovarajućim kemijskim proizvodom koji ide uz njih. Drugim riječima, ovakav princip dovodi do zaključka da je uporaba pesticida (a posebno herbicida) skočila, kao što je jasno dokazano za glifosat, te jednako tako dovodi do dokazanih negativnih utjecaja na ekosustave – npr. razvoj na herbicid otpornog “super-korova”, na vodu, tlo i onečišćenje zraka, na opadanje populacije pčela, kukaca, ptica, itd., te na naše zdravlje.

No, nije li dobro da jedna tvrtke manje nudi svoje proizvode poljoprivrednicima? Naravno da nije, kao što jasno pokazuje povijest agro-industrijskih spajanja i akvizicija tijekom godina. Stalna koncentracija moći u rukama malog broja tvrtki tijekom prošlog stoljeća već je drastično smanjila raznolikost sjemena predloženih i korištenih od strane poljoprivrednika, što znači manju raznolikost u našim poljima (što dovodi do ekoloških problema), te manju raznolikost naše hrane (što dovodi do zdravstvenih problema). U novije vrijeme, paralelni razvoj sjemena i herbicida je znatno povećao rizik sigurnosti hrane ako jedna od “super” sorti sjemena – ili kemikalija povezanih s njim – nije prikladna za upotrebu.

“Tržište sjemena u Europskoj uniji godinama prolazi kroz proces koncentracije, a 95% tržišta sjemena povrća u Europskoj uniji je u rukama samo pet tvrtki. Ako Bayer kupi Monsanto ostat će ih samo četiri”, kaže zastupnik Martin Häusling iz Kluba Zelenih/ESS-a.

“Mi smo naručili studiju koja jasno proturječi uvriježenom mišljenju kako većina sjemena koji se prodaje u Europskoj uniji dolazi iz malih i srednjih poduzeća. Ako Bayer kupi Monsanto, koncentracijski proces će biti dodatno ubrzan te poljoprivrednici neće imati izbora nego kupiti njihovo sjeme i pesticide zajedno u jednom paketu. To povećava rizik od daljnjeg pada genetske raznolikosti u poljoprivredi i u prirodi te je u izravnoj suprotnosti s obvezama Europske unije zbog gubitka biološke raznolikosti.”

Spajanje tvrtki također znači veću koncentraciju patenata u rukama samo nekoliko glavnih igrača. Svjetske glavne agro-kemijske tvrtke imaju jasnu strategiju – široko osuđenu od strane nevladinih organizacija – pokušavaju patentirati što je više moguće vlastitog sjemena, čak i kada su uzgojene pomoću klasičnih uzgojnih tehnika. U stvari, neki čak i pokušavaju patentirati sjemenke koje su prethodno uzgojene (ali ne i patentirane) od svojih konkurenata, odabrane od samih poljoprivrednika ili, najgore od svega, koje su prirodno prisutne u okolišu. Na taj način, ne samo da uspješno pokušavaju staviti patent na samu prirodu, oni također zatvaraju legitimne mogućnosti za istraživanje i smanjuju mogućnost izbora poljoprivrednika i malih proizvođača sjemena – osim ako su voljni platiti “razumnu naknadu” prema vlasnicima patenata. Predaja prava na našu hranu od šačice gigantskih multinacionalnih kompanija očito nije pametan potez – a još manje kada te tvrtke kupuju jedne druge da povećaju svoj udio na tržištu. Sektor poljoprivrede Europske unije ima strašnu potrebu za novim smjerom – ali ne pod svaku cijenu. Bayer možda vidi ugovor s Monsantom kao stvaranje “nove generacije uzgoja”, ali to sigurno nije promjena koja je potrebna.

Izvorni tekst: Greens/EFA

Povezani članci