Davor Škrlec: Život u oblaku

Da mi se život preselio u oblake potvrdila je statistika Miles&More koja je pokazala da sam u godinu dana mandata u avionu preletio put u dužini ekvatora – cijeli put oko zemaljske kugle…

Izvor: ZG-Magazin

Davor Škrlec

Prije godinu i nekoliko mjeseci moj život sveučilišnog profesora na zagrebačkom FER-u koji je bio vrlo dinamičan postao je još dinamičniji. Kažem u šali da se preselio u oblake, što stvarne što virtualne. Odmah na početku odlučio sam kako želim imati svoje urede »bez papira«, i u Zagrebu i Bruxellesu. Za taj zahtjevan zadatak angažirao sam profesionalce, naše domaće stručnjake, koji su uspjeli vrlo brzo složiti cijeli sustav ureda u oblaku (cloud computing) temeljen na programskoj podršci otvorenog koda (tzv. open source). Zato je potpuno svejedno gdje se moj tim ili ja nalazimo, svi naši dokumenti dostupni su nam u svako doba uz maksimalnu sigurnost. Da mi se život preselio u oblake potvrdila je statistika Miles&More koja je pokazala da sam u godinu dana mandata u avionu preletio put u dužini ekvatora – cijeli put oko zemaljske kugle.

Zbog intenzivnih aktivnosti koja se događaju za vrijeme zasjedanja u Strasbourgu od ponedjeljka do četvrtka, ponekad ga nazivamo i STRESbourg

Jedan dan u Parlamentu

Na posao u Parlament dolazim pješice ili javnim prijevozom, koji funkcionira puno bolje nego u Zagrebu. Koristim aplikaciju na pametnom telefonu na kojoj mogu vidjeti gdje se trenutačno nalazi autobus ili tramvaj u odnosu na moju stanicu. To skraćuje vrijeme čekanja, a ponekad znači da mogu, ako je gužva, propustiti prvi autobus ili tramvaj jer imam pouzdan podatak kada dolazi sljedeći, a ne moram biti na stanici. Međutim, ako je lijepo vrijeme preferiram odlazak pješice koji je bio naročito relaksirajući kada sam pola godine boravio u hotelu blizu kraljevskog parka. Jutarnji prolazak kroz park bio je ispunjen susretima s raznim pticama, patkama, jutarnjim trkačima ili s ljudima koji su kao i ja odabrali taj put na posao.

Kad god dnevni raspored u Bruxellesu to dopušta, dan u Parlamentu započinje u fitness centru koji se nalazi u podrumu glavne zgrade. Životno iskustvo naučilo me da se bez dobre fizičke kondicije ne može izdržati cjelodnevni intelektualni rad. Zato sam u Parlamentu već u sedam ili pola osam ujutro, i nakon sat vremena vježbanja, »baterije« su napunjene, adrenalin visok i ponekad se ima osjećaj nepobjedivosti. Međutim, u devet sati se već mora biti ili na zasjedanjima odbora ili se odrađuju drugi sastanci. Odbori često započinju glasovanjem o predmetima koji se upućuju na plenarnu sjednicu ili je riječ o mišljenjima koje je drugi odbor uputio. Ponekad je rezultat glasovanja neizvjestan i prethode mu dogovori između klubova zastupnika.

Nakon glasovanja uvijek je na dnevnom redu neka tema oko koje se razvije žučna rasprava. I to traje do 12:30 sati kada nastupa pauza za ručak koja traje do 14:30 sati. Na raspolaganju je nekoliko kantina u kojima se poslužuju obroci, ali zastupnici imaju na raspolaganju odvojeni restoran u kojem se održavaju radni ručkovi ili zastupnik može dovesti svoje goste. Vrlo brzo sam naučio da je to izuzetno dobra prehrambena navika, jer popodnevna zasjedanja odbora traju do 18:30 sati. Ponekad na ručak odem izvan Parlamenta, na Trg Jourdan, na kojem ima puno dobrih i povoljnih restorana, a šetnja kroz još jedan park dobro dođe za opuštanje i neformalni razgovor s kolegama.

Gospodarske teme

Kako sam član tri parlamentarna odbora – Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, Odbora za regionalni razvoj i Odbora za transport i turizam, na sjednicama odbora sam uvijek dva tjedna u mjesecu. Teme kojima se bavim su uglavnom vezane uz gospodarstvo pa je to npr. Energetska unija, kružna ekonomija, zeleni poslovi te malo i srednje poduzetništvo, Europski semestar, kohezijska politika i EU fondovi, makroregionalna suradnja, a posljednja tema je »fancy« –Izvješće o sigurnoj upotrebi zrakoplovnih sustava na daljinsko upravljanje (RPAS), opće poznatih kao bespilotne letjelice, u civilnom zrakoplovstvu – dronovi, na kojem sam bio izvjestitelj u sjeni ispred Kluba zastupnika Zeleni/ESS.

S predstavnicima Kluba zastupnika Zeleni/ESS

Biti izvjestitelj u sjeni znači da si član grupe ljudi gdje svaki predstavlja svoj klub zastupnika i svaki od nas nastoji najbolje zastupati stavove svog kluba, ali i svoje osobne stavove. Upravo je to dio gdje je najveća moć zastupnika u Europskom parlamentu i potrebno je upotrijebiti sve vještine pregovaranja i diplomacije kako bi većina u grupi izvjestitelja prihvatila tvoje prijedloge. Sve se to još začini s lobistima koji „zuje“ oko tebe i nastoje te uvjeriti kako se njihovi prijedlozi za amandmane savršeno poklapaju s mojim stavovima.

Radni dan završi kasno navečer, često oko 22 sata, pogotovo ako odem na neku debatnu večeru u Parlamentu, gdje u neformalnom okruženju imam priliku razmjene mišljenja s predstavnicima gospodarstva, civilnog sektora, Europske komisije, itd.

Iako radni dan završi ranije, vrlo rijetko odlazim do centra grada. Zapravo, ne odlazim u dijelove grada koji vrve turistima, a ima i dijelova u koje se čak ne preporuča noćni izlazak. Svaka četvrt ima svoj trg na kojem se događa društvena aktivnost, gdje se nalaze kafići, restorani i male trgovine. Tako je moj omiljeni dio grada Trg Flagey, kojeg »okupiraju« mladi i studenti, blizu je nekoliko parkova i umjetnog jezera.

Bruxelles vs. Strasbourg

Dvanaest puta godišnje Parlament zasjeda u Strasbourgu, koji je prema Ugovoru i sjedište Europskog parlamenta. Na plenarnoj sjednici zastupnici imaju priliku raspravljati o svim točkama dnevnog reda i javno iznositi svoje mišljenje, čak i ako nisu članovi odbora koji je bio nadležan za predmet rasprave. Postoji pravilo koliko zastupnika iz pojedinog kluba ima pravo govoriti na plenarnoj sjednici i trajanje samog govora je ograničeno najčešće na jednu minutu, jer ipak je 751 zastupnika i svi trebaju dobiti priliku za govor. Imamo priliku slušati obraćanje predsjednika Europske komisije i ostalih povjerenika, ali i oni imaju priliku čuti naša kritička razmišljanja. Rasprave često znaju trajati do kasno u noć pa sam tako i ja nekoliko puta iz zgrade Parlamenta izlazio oko 23 sati. Zbog intenzivnih aktivnosti koja se događaju za vrijeme zasjedanja u Strasbourgu od ponedjeljka do četvrtka, ponekad ga nazivamo i STRESbourg.

Svako malo se formira grupa zastupnika koji pokušavaju pokrenuti inicijativu za jedinstveno sjedište Europskog parlamenta, i ako bi o tome trebalo odlučivati u budućnosti, za što je iskreno mala vjerojatnost da će se dogoditi, moja preferencija bi bila Strasbourg. Taj grad me oduševio svojom arhitekturom, stilom života i ljubaznošću stanovnika. Bez obzira u koje doba dana prošetam gradom imam dojam mira i urbanog života koji nije toliko ubrzan kao u Bruxellesu, kao da je grad skrojen po mjeri čovjeka da mu bude ugodan za život.

Bez obzira da li sam u Bruxellesu ili Strasbourgu, povratak u Hrvatsku je četvrtkom, ponekad i petkom, i onda započinje nova vrsta posla – sastanci s građanima u Hrvatskoj, odlazak na razne okrugle stolove i konferencije, gdje bih posebno istaknuo predavanja na fakultetima o europskim politikama i područjima kojima se bavim u Parlamentu. Zato su često moji vikendi radni pa tijekom boravka u Hrvatskoj nastojim »ukrasti« nešto vremena za boravak u prirodi, druženje s prijateljima ili uživanju u zalasku sunca kada sam na moru.

Autor je zastupnik u Europskom parlamentu (Zeleni/EFA) i potpredsjednik stranke ORaH (Održivi razvoj Hrvatske)