Kako se u Hrvatskoj (ne)gospodari šumama

Šume su jedno od glavnih prirodnih oružja u borbi s ugljičnim dioksidom (CO2), najzastupljenijim stakleničkim plinom. Istodobno poboljšavaju kvalitetu zraka, štite od erozije tla, pružajući stanište razvijaju biološku raznolikost, a i reguliraju lokalnu klimu. Uz okolišne blagodati, ovaj vrijedan prirodni resurs akumulira ekonomski i socijalni kapital. Pored uobičajene percepcije o isključivo drvnoj isplativosti, šume osiguravaju i širok raspon prehrambenih proizvoda o kojima se rijetko priča. Nedavno smo tako brali kestene, a nitko ne može osporiti važnost namirnica poput gljiva, ljekovitog bilja, šumskih i orašastih plodova te divljači. Industrijski važni pluto i smola također su vrijedne sirovine koje čine dodatnu vrijednost šume.

Razvoj šumarstva na Islandu s ciljem poboljšanja kvalitete življenja

Prednosti pametnog gospodarenja šumama prepoznate su već u 17. stoljeću, a konkretni primjeri postoje i danas. Island je odlučio investirati u razvoj šumarstva s dugoročnim ciljem stvaranja industrije i otvaranja novih radnih mjesta. Za ovu europsku zemlju nikako se ne može reći da je bogata ovim resursom pa se i sami Islanđani šale na račun svojih nepostojećih šuma. U prošlosti je zemlja oskudijevala šumskim površinama jer su po doseljavanju u 9. stoljeću Vikinzi masovno eksploatirali šume, što je rezultiralo smanjenjem vegetacije, plodnosti tla i potaknulo eroziju. No Islanđani su se odlučili prilagoditi klimatskim promjenama. Zbog porasta temperature ustanovili su da stabla rastu čak i do 50% brže te su krenuli s pošumljavanjem zadavši si cilj da u narednih 40 godina 5% površine Islanda bude pošumljeno naspram trenutnih 1,5%. Vlada je pokrenula programe pošumljavanja gdje je samo prošle godine posađeno 3,2 milijuna stabala. Ako promatramo ukupan uspjeh, od 1990.godine do danas posađeno je 107 milijuna sadnica.

Karakteristika islandske šumarske politike je sadnja uvezenih neinvazivnih vrsta drveća koje lokalno stanovništvo još naziva i egzotičnim. Razlog tome je što uvezene vrste poput ruskog ariša, smreke i jablana iz Aljaske rastu brže, čime postaju isplativije za drvnu industriju i sađene su upravo s tim ciljem. Zbog očuvanja specifičnosti eko sustava nastavlja se sadnja autohtonih vrsta poput breze koja raste znatno sporije. Građani su se svesrdno angažirali i učlanili u organizacije koje se bave zaštitom i očuvanjem šuma te ostalih površina. Pametnim upravljanjem i promoviranjem problematike vlast je uspjela aktivirati građansko djelovanje odozdo gdje privatne osobe educiraju svoje sugrađane, a istodobno svojevoljno vrše sadnju drveća. Sve to doprinosi razvoju turizma, sprječavanju erozije tla, regionalnom razvoju, pročišćavanju rijeka te posljedično prirodnom uzgoju ribe od čega imaju korist svi stanovnici Islanda.

Naše šume ubrajaju se u najrasprostranjenije i najzdravije šume u Europi s velikom bioraznolikošću u odnosu na veličinu teritorija. Njihovim pametnim gospodarenjem omogućit ćemo čišći zrak, ljepši krajolik, poboljšanu kvalitetu života, više radnih mjesta te zdraviji planet sebi, ali i budućim generacijama.

Šume kao pokretač hrvatskog gospodarstva

Od ukupne kopnene površine Republike Hrvatske 42,4% obraslo je šumom, a od toga je čak 95% samoniklo i prirodno. Unatoč tome što se šumske površine u Europskoj uniji povećavaju, ponajprije zahvaljujući naporima pošumljavanja, Hrvatska ostaje posebna po visokom postotku prirodnih šuma što se odražava na izuzetnu kvalitetu sirovine. Takvo drvo iz prirodnih šuma ima bolju strukturu vlakana, za razliku od mnogih europskih, što se kasnije reflektira na kvalitetnu drvo-preradu i prepoznatljivost na tržištu. Naše šume ubrajaju se u najrasprostranjenije i najzdravije šume u Europi s velikom bioraznolikošću u odnosu na veličinu teritorija. Njihovim pametnim gospodarenjem omogućit ćemo čišći zrak, ljepši krajolik, poboljšanu kvalitetu života, više radnih mjesta te zdraviji planet sebi, ali i budućim generacijama.

Kako mi u Hrvatskoj (ne)gospodarimo šumama

U Hrvatskoj je 78% šuma i šumskog zemljišta u državnom vlasništvu, što postavlja javno poduzeće Hrvatske šume na visoko odgovornu poziciju upravljanja većinskim dijelom šumskih površina. Dok u Europi prevladava privatno vlasništvo, potencijali koje hrvatsko gospodarstvo ima kroz zadržavanje šuma u funkciji javnog dobra ne realiziraju se zbog lošeg poslovanja krovne institucije. Za Hrvatske šume možemo reći da su izuzetno bogata institucija jer proizvode oko 5,5 milijuna m3 drvnih proizvoda godišnje, a 89% prihoda ostvaruje se prodajom drveta. Nažalost, mediji kontinuirano donose vijesti o skandalima, nezakonitoj sječi te neefikasnom poslovanju. Prevelik broj zaposlenih, nepostojanje sveobuhvatne strategije, niska profitabilnost te u potpunosti nelogičan izvoz jeftinije neobrađene sirovine uz velike postotke uvoza finaliziranih drvnih prerađevina koje bi naši obrtnici i radnici mogli proizvoditi, govore nam kako Hrvatske šume ne djeluju u interesu građana. Nasuprot tome, kvalitetno gospodarenje šumama uključuje zaštitu naših autohtonih šuma, dok se istodobno potiče drvna industrija hibridima i brzorastućim vrstama drveća.

U vremenu smo teških ekonomskih previranja te zbog tih razloga ne smijemo uzaludno tratiti bogate šumske resurse. Inertnost i pomanjkanje vizije u gospodarenju šumama košta hrvatske građane novih radnih mjesta, konkurente industrije te bacanje novca u vjetar kojega ionako nemamo. Šume su u Europi prepoznate po iznimnoj sociokulturnoj važnosti kao pokretači ruralnog razvoja. Smatra se da je u Europskoj uniji 3 milijuna ljudi zaposleno u djelatnostima vezanima za šume, a područja poput Like, Banije i Gorskog kotara vape za osmišljavanjem konkretnih mjera koje će poticati poduzetničke projekte iz šumarsko-drvnog sektora. Nužno je posvetiti daleko veći značaj šumskom potencijalu koji je zapušten i zaboravljen, a posebnu perspektivu imaju privatne šume s ukupnim udjelom od 22%.

Kvalitetno gospodarenje šumama uključuje zaštitu naših autohtonih šuma, dok se istodobno potiče drvna industrija hibridima i brzorastućim vrstama drveća. Inertnost i pomanjkanje vizije u gospodarenju šumama košta hrvatske građane novih radnih mjesta, konkurente industrije te bacanje novca u vjetar kojega ionako nemamo.

Problematika na europskoj razini

Nova strategija Europske unije za šume i sektor koji se temelji na šumama donesena je u rujnu 2013. godine. Kako je navedeno u strategiji, u proteklih 15 godina značajne političke i društvene promjene oblikovale su stajalište Unije prema šumama, a sve veća potražnja predstavlja i prijetnju ovom resursu. S obzirom na izuzetnu vrijednost, nije niti čudno da se sa šumama politizira pa postoji nedosljednost glede različitih međusektorskih politika prema šumama na nacionalnoj, ali i europskoj razini. Europska komisija navodi da se s članicama EU-a raspravljalo o potrebi poboljšanja koordinacije i provedbe, ali još nije postignut potreban konsenzus koji bi išao dalje od dobrovoljnog pristupa. Europski parlament je u proceduri izrade vlastitog mišljenja (own iniative report) na ovu temu.

Perspektive za budući razvoj šumarstva

Po uzoru na Island možemo poticati drvnu industriju sadnjom hibridnih stabala. Nekolicina naših poduzetnika već se okrenula kineskoj paulovniji. Ovo brzorastuće drvo koje može podnijeti temperaturu do -25°C spremno je za sječu svakih osam godina i time pogodno za biomasu, drvnu industriju i građu. U Europskoj uniji, s Njemačkom na čelu, došlo je do eksplozije potražnje za kineskom paulovnijom. I dok u Hrvatskoj prvi nasadi tek čekaju svoju prvu sječu, u susjednoj Srbiji paulovnija se već izvozi u Mađarsku za izradu lijesova.

Ako šumom oskudan Island uspijeva prepoznati okolišni, socijalni i gospodarski potencijal šumarstva, zašto ne može i Hrvatska? Uz loš menadžment Hrvatskih šuma, dodatnu prepreku predstavlja i novi Zakon o šumama, usvojen 15. srpnja 2014. godine, koji ne služi svojoj primarnoj svrsi, odnosno, zaštiti dragocjenog prirodnog resursa. ORaH je upozoravao javnost na nelogičnost zakona koji omogućuje olaku komercijalizaciju šumskih površina jer ih dodatno degradira. Ministar poljoprivrede sada može samovoljno te potpuno u skladu sa zakonom dati zeleno svjetlo izgradnji golf igrališta ili kampova, proglašavajući šumu od posebne namjene. Obećavajuća grana šumarstva svodi se na klasičnu hrvatsku priču o neiskorištavanju bogatstva koje imamo jer se njegovim neadekvatnim gospodarenjem favoriziraju privatni investitori nauštrb javnog interesa.

Povezani članci