Pametni gradovi – budućnost ili stvarnost?

Pametni gradovi su nova industrija 21. stoljeća. Razvoj korisnih rješenja na osnovu realnih podataka iz gradskog života je novi potencijal globalne komercijalizacije. Razvijeni sustav pametnog grada upućuje direktno i na razvijeni stupanj rukovanja tehnologijom kod lokalnog stanovništva, kao i na preduvjet za to – kvalitetno obrazovanje stanovništva o aktualnim potrebama modernog života. Ukratko, smart city je glavni indikator uspješnog razvitka gradske sredine i njegova stanovništva u svim aspektima.

Gradovi i njihova infrastruktura su jedinice, odnosno kompleksi, koji svakodnevno moraju ići u korak s vremenom i jednakom brzinom napredovati i rasti, kako bi zadovoljili potrebe prosječnog europskog, odnosno svjetskog građanina. Neki gradovi u tome uspijevaju bolje, a neki lošije. Činjenica je kako će do 2050. godine čak 70% populacije živjeti u gradovima, što upućuje na zaključak kako gradovi moraju postati što održiviji i samodostatni kako bi pružili kvalitetan život svojim građanima. To podrazumijeva prije svega pametnu infrastrukturu te održivo korištenje resursa dostupnih u neposrednom okruženju gradova – potencijal koji je za sada u velikom broju europskih gradova nedovoljno iskorišten. Koncept koji odgovara ovim uvjetima je tzv. smart-city koncept, odnosno koncept pametnih gradova. U najkraćim crtama, radi se o načinima anticipiranja trendova razvoja u svim područjima koji se dotiču života u gradovima. Štoviše, od iznimne je važnosti da provedba koncepta pametnih gradova zahvati sve dijelove gradskog područja, što više aspekata gradskog života, te što više skupina građana koji na određenom području obitavaju. Pritom također treba voditi računa o tome da navedeni koncept, kao i njegove beneficije budu posebno usmjerene u korist pogođenih skupina građana, kao šta su građani smanjenje pokretljivosti te starije stanovništvo. Nažalost i u razvijenijim sredinama primjećujemo veliki manjak razvijenih sustava skrbi i njege starijih i nemoćnih osoba, kao i jednako veliki manjak odgovarajuće infrastrukture prilagođene istima. Jedna od velikih digitalnih korporacija je pokrenula projekt kojim je ulagala u razvijanje sustava olakšavanja samostalnog života starijim i nemoćnim ljudima putem razvijanja ideje pametnih hladnjaka. Pametni hladnjak je programiran na način da može identificirati manjak pohranjene hrane te kontaktirati obližnju trgovinu namirnicama čije će osoblje zatim dostaviti hranu na adresu koju će sustav zajedno sa zahtjevom naznačiti.

Realna slika pametnih gradova u Hrvatskoj i Europskoj uniji

Održivi razvoj urbanih područja je jedan od najvećih izazova današnjice. On podrazumijeva nove, efikasne i „user-friendly“ tehnologije i usluge, poglavito u područjima energije, transporta te informacijske i komunikacijske tehnologije. Upravo je ovo načelo misao vodilja Europskog inovacijskog partnerstva (EIP) za pametne gradove i zajednice koje okuplja gradove, industriju i građane u održiva integrirana rješenja kojima će poboljšati život u urbanim sredinama. Integrirana rješenja pritom podrazumijevaju integrirani pristup koji obuhvaća čitav aspekt istraživanja i razvoja naprednih tehnoloških rješenja. Da bi grad postao “pametan”, nije dovoljna samo napredna tehnologija. Svaki grad mora inzistirati na izgradnji vlastitog identiteta po kojem će biti prepoznat i po kojem će biti privlačan investitorima, građanima i turistima. Koncept pametnih gradova mora, stoga, uzeti u obzir različite zahtjeva, ograničenja i prednosti, te izazove s kojima se pojedini gradovi suočavaju. Status pametnog grada u jednom gradu ne predstavlja isti status u drugom gradu, kao ni uvjete njihovih ostvarenja. Pametni gradovi svoj koncept najviše duguju viziji onih koji taj koncept stvaraju, onih koji poznaju što određenom gradu nedostaje, a što mu otvara brojne prednosti. Stoga je dobro razrađena strategija razvoja pametnog grada definitivno neophodno rješenje.

Koje mjesto zauzima Hrvatska?

Hrvatska je relativno konzervativno društvo kada je riječ o usvajanju novih tehnoloških ideja. Međutim, iako Hrvatska u ovom vidu zaostaje za nizom urbanih područja Europske unije, sitnim korakom ipak napreduje. Od 128 hrvatskih gradova, njih više od 40 razvija koncept pametnih gradova te primjenjuje “pametna” rješenja koja omogućuju kvalitetniji život u gradu. Čakovec je tako, na primjer, prvi grad u Hrvatskoj koji će se moći pohvaliti pametnom rasvjetom (800 000 kn iz EU fondova), a Pula je još 2008. godine uvela elektronsko poslovanje uprave, dok je Grad Zagreb proveo energetsku obnovu društvenih objekata te nekoliko projekata koji se tiču održivog prijevoza. Zagreb je nedavno, u suradnji s Agencijom, započeo s izradom strategije razvoja pametnog grada. Jednako tako, pametna rješenja za što efikasnije funkcioniranje lokalne samouprave postaju polako i hrvatska stvarnost. Dubrovnik je primjer koliko optimizacija upravljanja odvozom otpada, posebno u vrijeme turističke sezone, može olakšati ne samo izvršavanje funkcija komunalnih poduzeća, već i život svih građana. Putem sustava pametnih spremnika zahvaljujući GPS odašiljaču i softveru u realnom vremenu šalje se u obliku e-maila ili SMS-a signal o svojoj popunjenosti na pametne telefone djelatnika Čistoće te se na taj način u udarnom ljetnu periodu smeće odvozi i do devet puta na dan.

Naravno, ti sitni koraci su daleko od ostvarenja europskih gradova koji se mogu smatrati uzorima pametnog razvitka grada. Amsterdam je možda jedini grad u svijetu koji ima više problema sa zakrčenošću pješacima i biciklima nego vozilima. Čak 67% ukupnog kretanja gradom se obavlja pješice ili bicikliranjem. To i nije toliko nezamislivo uzmemo li u obzir nevjerojatno kvalitetno razvijenu mrežu biciklističkih staza i odličnu povezanost istih s centralnim dijelovima grada. Čitava Nizozemska može se promatrati kroz prizmu velikom pametnog grada – odlična infrastruktura, 4G pokrivenost na nacionalnoj razini te proaktivna politika koja aktivno zakonski regulira i potiče daljnji razvitak koncepta pametnog grada. Amsterdam je područje urbanog laboratorija, uvijek otvorenog za upotrebu otvorenih podataka te novih rješenja mobilnosti. Berlin, Beč, Pariz, London i Stockholm su također gradovi koji se posljednje godine spominju kao uzorni primjeri pametnih gradova. Pri samom vrhu je i Kopenhagen koji je uz to i 2014. godine bio Europska zelena prijestolnica. Kopenhagen ima jednu od najnižih ugljičnih stopa u svijetu, a isto tako i jedan od najambicioznijih akcijskih planova redukcije ugljika. Jednako kao i Amsterdam, i Kopenhagen ima impresivnu stopu upotrebe bicikli kao prijevoznog sredstva. Grad je u suradnji s Massachusetts Institute of Technology (MIT) razvio pametne bicikle opremljene senzorom koji vozaču pruža informacije u realnom vremenu o gužvi u prometu i trenutnoj kvaliteti zraka.

 

Povezani članci