Sada kada su Sjedinjene Američke Države odlučile izaći iz Pariškog sporazuma o klimi, Europska unija ima sve veću odgovornost u borbi protiv klimatskih promjena. Europa mora vratiti status svjetskog lidera po tom pitanju.
Zbog činjenice da Pariški sporazum nosi naziv jednog od najpoznatijih gradova u svijetu, za Europu i Francusku još je važnije sudjelovati u njegovoj uspješnoj implementaciji. Francuski predsjednik Emmanuel Macron nekoliko je puta obećao da će učiniti sve kako bi se riješila klimatska kriza i čak je odlučio organizirati poseban klimatski summit točno dvije godine nakon potpisivanja Pariškog sporazuma u glavnom gradu Francuske kako bi se postigao daljni napredak u financiranju borbe protiv klimatskih promjena.
Veliki emocionalni govori ne smiju nas odvratiti od hitnog djelovanja. Lijepe riječi moraju slijediti konkretne odluke. Od Pariza i Summita COP21 2015. godine ponekad se čini da je sve pod nadzorom, sada kada postoji službeni dogovor, ali stvarnost je drugačija. Svi čelnici država i vlada koji danas govore na COP23 u Bonnu trebaju zasukati rukave: mnoge studije pokazale su da tzv. nacionalni utvrđeni doprinosi – ili nacionalni planovi klimatskih akcija – koji su na stolu nisu dovoljno ambiciozni i nisu dovoljni za održavanje globalnog zagrijavanja ispod 2°C.
To se posebno odnosi na Europsku uniju. Nakon odluke Donalda Trumpa o napuštanju Pariškog sporazuma, Europa i Kina pojačali su svoju retoriku kako bi se postavili kao globalni čelnici u borbi protiv klimatskih promjena. No, s pregovorima o klimatskom planu EU-a za 2030. godinu hoće li se ove tople riječi prevesti u djelo? Čujemo kako je “Europska unija na dobrom putu s Parizom”, “Europska unija vodi svijet u korištenje obnovljivih izvora energije”, “EU ETS sustav trgovanja emisijama je glavni instrument”… Pa, to nažalost nije slučaj. Stvarnost je da Europa ne samo da gubi vodstvo po pitanju klimatskih promjena, već i propušta revoluciju e-mobilnosti. I to nije dobro za gospodarstvo.
Budući da se broj ekstremnih vremenskih neprilika utrostručio u Europi od 1980. godine, Europska komisija i čelnici država članica EU-a ne mogu sebe javno predstaviti kako su spremni za rješavanje tog izazova dok istodobno odgađaju napore za nedefiniranu daleku budućnost. Trenutno Europska komisija planira smanjiti emisije CO2 iz automobila, a to je stvarno dio onoga što je potrebno, samo što je to jedan od previše primjera propuštenih prilika za povećanje ambicija. Čak je i guverner Kalifornije Jerry Brown rekao isto na sastanku s Komisijom i parlamentarcima prošlog tjedna!
Zeleni su nekoliko puta upozorili Komisiju i države članice na važnost uzimanja u obzir tzv. “ugljičnog proračuna” i postupno uklanjanje emisija ugljika već od ovog trenutka. Njihov nedavni “vizionarski scenarij” – ilustrativna i numerička dugoročna analiza za energetski sektor i emisije stakleničkih plinova 28 država članica EU-a temeljena na pristupu ugljičnog proračuna – pokazuje zašto moramo poštivati ograničeni proračun emisija, što je 890 Gt CO2 na globalnoj razini kako bi se globalno zagrijavanje ograničilo na ispod 2°C. Također pokazuje kako doći do nulte emisije ugljika do 2050. godine na ekonomičan način.
Uz tekuće pregovore o tzv. “zimskim” paketima energije i mobilnosti te novim ciljevima smanjenja emisije CO2 iz automobila, Europska unija ima veliku šansu povećati svoju ambiciju. Nešto o čemu bi izaslanstvo Europske unije trebalo razmisliti dok gleda kako čelnici država članica ponovno izjavljuju svoju ozbiljnu i iskrenu predanost Pariškom sporazumu.
Izvor teksta: Stop Climate Change