Oživljavanje gospodarstva Sredozemnog mora kroz turizam

Osvrt na izvješće WWF-a “Oživljavanje gospodarstva Sredozemnog mora: Akcije za održivu budućnost”.

More i oceani predstavljaju veliku vrijednost za našu kulturnu, ekonomsku i ekološku tradiciju. More je stoljećima izvor života – kao izvor hrane, kulturno bogatstvo, štit obale, no jednako tako imaju ključnu ulogu u regulaciji klimatskog sustava. U njima se proizvodi čak polovina našeg sveukupnog kisika te je ujedno apsorbirana većina prekomjerne topline planeta, te približno 25% emisija CO2. Novija vremena su donijela nove vrijednosti koje more predstavlja, a odnose se prije svega na turističku i ekonomsku eksploataciju. Nažalost, zbog novih vrijednosti sve manje mislimo o gore navedenim tradicionalnim vrijednostima te se nalaze u drugom planu, tek iza profita.

Pojmu razvoja morskog gospodarstva često se prilazi kao beskonačnom izvoru sredstava za eksploataciju, no nažalost, neravnomjerno i neodrživo iskorištavanje morskih bogatstava te neodrživo upravljanje ovim važnim vodnim resursima uzrokuje degradaciju eko-sustava i općenito smanjenu kvalitetu usluga koje ovo vodeno bogatstvo nudi.

“Održivi plavi rast i učinkovito upravljanje oceanima i morima idu ruku pod ruku jedno s drugim. Ekonomske prilike i profit moraju biti integrirani u odgovornost prema okolišu“, riječi su povjerenika Europske komisija za okoliš, pomorstvo i ribarstvo u predgovoru izvješća WWF-a Oživljavanje gospodarstva Sredozemnog mora: Akcije za održivu budućnost.

Održavanje ovih vrijednih vodnih resursa te stvaranje uvjeta za održivu tzv. Plavu ekonomiju su jedne od glavnih zajedničkih značajki i Europske unije, ali i međunarodne zajednice Ujedinjenih naroda. Tako se 2015. godine cilj zaštite i održivog iskorištavanja mora i oceana našao vrlo visoko na političkoj agendi UN-a. Po prvi puta su tako oceani i mora obuhvaćeni međunarodno prihvaćenim ciljem, četrnaestim Ciljem održivog razvoja, a to je očuvanje vodenog svijeta. Europska komisija u cilju da ovu obvezu sprovede u djelo donijela je zajedničku komunikaciju o međunarodnom upravljanju oceanima unutar koje je predložila oko 50 akcija kojima će poboljšati upravljanje oceanima, smanjiti ljudski pritisak na morski okoliš te uložiti u morska istraživanja te bolje i učinkovitije podjele baze podataka u navedenom  području.

Turizam kao najveća vrijednost mora?

Mediteran raspolaže nizom djelatnosti vezanih uz more. Godišnja dobit takvih djelatnosti i aktivnosti kreće se oko 450 milijardi američkih dolara, dok turizam, naravno, predstavlja među njima najplodonosniju granu s čak 11% ukupnog BDP-a mediteranskih zemalja. Štoviše, kako je istaknuto u WWF-ovom izvješću, za očekivati je kako će se razvoj turizma povećavati za oko 3% godišnje u sljedećih 10 godina. Razvoj turizma promijenio je također i poslovne navike lokalnog stanovništva. U 2015. godini turizam je bio izvor prihoda na području Mediterana za 7.8 milijuna ljudi, što predstavlja 4.5% ukupne zaposlenosti, a indirektno je doprinio stvaranju čak 20 milijuna drugih poslova. Iz ovoga je vidljivo na koji način turizam mijenja način života lokalnog stanovništva u regiji u kojoj je turizam postao glavna gospodarska grana. Druge grane, poput poljoprivrede ili ribarstva, postale su tek marginalne i zamijenjene sezonskim poslovima. Iz gore navedenih podataka također možemo vidjeti kako je turizam otvorio prostor za nove poslove, za koje potreba do prije deset godina nije postojala. Ti novi poslovi rezultat su mijenjanja turističkih navika sve većeg broja turista.

Pojam putovanja i turistički sadržaj koji turisti na svojim putovanjima zahtijevaju se posljednjih deset godina drastično promijenio. Kao posljedica toga otvorila su se brojna nova tržišta, nove destinacije, jeftiniji letovi, e-turizam, te se prije svega stvorila stalna potreba za stavljanjem naglaska na unikatno iskustvo svakog turista. Osim toga, nezaustavljivim razvojem turizma i turističke ponude, turizam je postao prihvatljiviji svima, ne samo onima koji si mogu priuštiti financijski luksuz.  Štoviše, korisnici turističke ponude postaju sve više „sofisticirani“ u odbiru turističke ponude te traže autentične lokalne vrijednosti i iskustva i netaknute prirodne krajolike. Drugim riječima, održivost je ono što se sve više traži u turističkoj ponudi – turisti sve manje pažnje na putovanjima posvećuju urbanom načinu života, a sve više pak prirodi, njenim bogatstvima i onom iskustvu koje im barem na kratko može pružiti dojam izdvojenosti iz urbanog načina života.

(Po)morska turistička slika Hrvatske

Turistička slika Hrvatske uvijek je bila strana koju je predstavljala Republiku Hrvatsku na van te predstavlja njenu najunosniju gospodarsku granu. Republika Hrvatska raspolaže prihodom od turizma u visini od čak 18% nacionalnog BDP-a te je kao takav među najvišima u Europi. Činjenica je kako turističku ponudu Republika Hrvatska može zahvaliti svom povoljnom položaju te bogatoj povijesnoj baštini koji su glavni generatori turizma u Hrvatskoj.

Hrvatska je u periodu od siječnja do kolovoza ostvarila broj od 13,9 milijuna turista (rast od 13,8% u usporedbi s istim periodom prošle godine), od čega je 8,5 milijuna ostvareno u mjesecu srpnju i kolovozu. Od tog broja je čak 67% turista organiziralo dolazak i boravak u Hrvatskoj u individualnom aranžmanu, van alata turističkih agencija. Štoviše, čak 50% turista svoj boravak u Hrvatskoj organizira u privatnim smještajnim kapacitetima.

Navedeni statistički podaci turizma u Hrvatskoj također upućuju na pokazatelj koji slijedi trendove novih oblika turističkih tržišta i autentičnih turističkih ponuda, pri čemu se u hrvatskom slučaju prije svega odnosi na obiteljski turizam, koji uz sam smještaj, turistima obično nudi i popratne sadržaje poput lokalne hrane, lokalnih turističkih tura, sve češći vinski turizam i sl. Zanimljivo je kako tradicija smještaja u domaćinstvu datira od rimskog doba i liječenja u termama te su je njegovali Dubrovčani koji su odbijali prodavati svoje obiteljske nekretnine. Turistička slika Hrvatske se i dalje uglavnom fokusira na priobalno područje te na turističku ponudu uz more – ruralni prostor obuhvaća 92% hrvatskog teritorija, a ruralni turizam čini svega dva posto udjela u ukupnom turističkom prometu.